Nakon prvog intervjua i predstavljanja doma Melani Grabar, sada putujemo u Zagreb i predstavljamo vam jednu jako zanimljivu i kreativnu osobu. Osim toga, popričali smo i o tome kako urediti interijer u unajmljenoj garsonjeri.

Tko je Juraj Močilac?

Mladić s previše afiniteta prema svemu i premalo vremena da to i ostvari. Po struci magistar informacijskih znanosti, ali diploma zasad stoji neiskorištena. Preko dana zaposlen kao fotograf u marketinškoj agenciji, a preko noći veganski slastičar. Kreativac zaljubljen u biljke, životinje i more. Kavopija i otac jednog crnog mačka.

Kako biste opisali stil uređenja interijera Vašeg doma?

Rented chic meets boho meets scandi. Zapravo sam pokušao spojiti stilove koje volim s onim što me već dočekalo u (unajmljenom) stanu. Volim puno zelenila i bilja, prirodne materijale, boje i tonove, ali istovremeno i jednostavan i funkcionalan dizajn koji sam trebao uklopiti s hrpom namještaja neugledne plave boje koji me dočekao pri useljenju.

Što za Vas znači riječ dom?

Dom je ono mjesto gdje se ja osjećam kao ja. Tamo gdje želiš otrčati nakon napornog dana i opustit se uz knjigu, film, glazbu, ukusne zalogaje i tople zagrljaje. Tamo gdje si u potpunosti slobodan, gdje se s društvom popije koja čaša previše i gdje je toliko ugodno da ne želiš izlaziti.

Kako urediti stan koji ste unajmili i koji su izazovi?

Pa to sve zapravo ovisi o susretljivosti i otvorenosti stanodavaca za eventualne radove i preinake u stanu. Naravno, urediti stan ne znači rušiti zidove i raditi potpuno novi tlocrt, nego raditi s onim što imaš i pritom unijeti taj neki osobni touch i popunit ga stvarima koje čine tebe i fokusirat se na detalje. Kad netko uđe, da točno zna da je ušao u tvoj stan. Postoje i brojne rent-friendly opcije za one koji se žele baciti u DIY projekte. No problem je što čak i ako imaš svu slobodu raditi što hoćeš, ponekad se ne isplati ulagati vrijeme, trud i novac u uređenje tuđeg prostora ako se tu ne planiraš zadržavati. Isto tako iznajmljeni su stanovi nerijetko prepuni prastarog glomaznog namještaja uz koji onda trebaš ukomponirati svoj vlastiti, a često za njega nemaš ni mjesta. Meni je, naprimjer, trenutno najveći izazov ogromni plavi tepih koji se proteže kroz gotovo čitav stan, a koji ne mogu izbaciti.

Volim puno zelenila i bilja, prirodne materijale, boje i tonove, ali istovremeno i jednostavan i funkcionalan dizajn koji sam trebao uklopiti s hrpom namještaja neugledne plave boje koji me dočekao pri useljenju.

Koji Vam je nadraži kutak u stanu  i zašto?

Budući da sam u garsonijeri, cijeli je stan jedan kutak, ali najviše volim biti za radnim stolom jer mi je tu komp ili u kuhinji jer tamo stvaram ono što volim.

U Vašem domu imate i naš hdizajn poster. Kako je išao proces odabira, zašto je odabir pao baš na taj?

Trenutno mi iznad radnog stola stoji poster Indigo, a kako sam i ranije naveo volim prirodu, biljke i neutralne, zemljane tonove pa mislim da je izbor bio logičan, premda ne i lak jer su i svi ostali zbilja sjajni.

Pokretač ste jednog jako zanimljivog projekta Žlica šećera. Možete li nam reći o čemu se radi?

Žlica šećera je moj food blog baziran isključivo na veganskim slasticama u kojem spajam svoju ljubav prema kuhanju i fotografiji. Gradim ga sad već treću godinu, a dogodilo se sasvim spontano iz potrebe da negdje zabilježim svoj rad i da ga podijelim s drugima. Ironično je da, unatoč nazivu, rafinirane šećere u svojim receptima uopće ne koristim pa to ljudi vole nazivati zdravim desertima. Nemojmo se zavaravati, šećer je šećer u kojoj god formi dolazio. Osim što su veganske, trudim se da moje slastice budu i bez glutena tako da ih učinim pristupačnijima i ljudima koji zbog zdravstvenih ili drugih razloga izbjegavaju gluten. Sve u svemu jako mi je prirastao srcu taj projekt i premda mu se nekad ne mogu posvetiti onoliko koliko bih htio, uvijek je tu negdje prisutan, pa makar i mentalno dok razrađujem nove ideje.

Vaš projekt prate i predivne fotografije hrane koju pripremite. Kako teče kreativni proces i odakle Vam toliko divnih detalja koje slažete uz hranu?

Uglavnom sve krene od ideje i okusa za koji želim da bude dominantan pa onda razmišljam s kojim bi se drugim okusima i bojama on dobro uklopio, u kojem obliku i za koju namjenu, a tek onda krećem u realizaciju. Ponekad uopće ne ispadne onako kako sam zamišljao, a ponekad ispadne i bolje od očekivanog. Kreativni proces uključuje i puno kreativnog nereda, pogotovo u maloj kuhinji, pa se često uhvatim u razmišljanju o tome kako mi treba veća kuhinja, ali to samo znači i više nereda. Ponekad mi fotkanje i uređivanje fotografija oduzme više vremena nego sama priprema kolača. Što se tiče detalja koje slažem uz hranu, njih prikupljam s vremenom, malo pomalo. Kad god sam u nekoj trgovini, na buvljaku ili sajmu, uvijek gledam posuđe i razmišljam što paše uz moj stil i boje te što bi najbolje izgledalo na fotografijama pa se često s casual kave vratim s novim tanjurima, zdjelicama ili vilicama.

Koji su Vam planovi za budućnost?

Može li se više išta planirati? Haha… Ne znam. Volio bih vidjeti Žlicu izvan virtualnog svijeta, no to je tek u ranim fazama planiranja pa je teško bilo što konkretno reći. Vrlo vjerojatno ću pronaći i novu zanimaciju koju ću pokušati ugurati u svoj raspored. Stvarati, u kojem god obliku.

FOTOGRAFIJE: JURAJ MOČILAC